Kroz igru dete se od najranijeg uzrasta upoznaje sa svetom oko sebe, eksperimentiše i tako razvija kognitivne sposobnosti (opažanje, učenje, pamćenje, mišljenje), uči kako da komunicira i saradjuje sa drugima (dogovara se, pregovara, rešava konflikte), razvija stvaralačke sposobnosti i kreativnost. Igrom se dete na najslobodniji način priprema za život. U tom procesu najveći značaj ima činjenica da se usvajanje znanja javlja kao produkt spontanog učenja. Medjutim, u nekom momentu školarci počnu učenje da doživljavaju odvojeno od igre i smatraju ga nametnutim, teškim, “smarajućim”. S obzirom da su deca po prirodi radoznala, zbog čega onda dolazi do pada motivacije za učenje i otkrivanje?
Da li adaptacija na školu predstavlja sputavanje dečje slobode, kreativnosti i ispoljavanja detetovog punog potencijala? Da li je uzrok nemotavicije u neusaglašenosti dva vaspitno-obrazovna sistema gde prelaskom iz predškolske ustanove prestaje učenje kroz igru i od učenika se traži da sedi mirno, piše u odredjeno vreme, crta u neko drugo, a trči u neko treće? Da li problemi u učenju nastaju i u onim situacijama u kojima se predškolcima obezbedi spontaniji prelaz u školski sistem, nastavne aktivnosti organizuju kroz igru, podrži njihova potreba za kretanjem, samostalnošću i istraživanjem?
U početku školovanja, na sreću, manji je broj ove dece koja učenje doživljavaju kao ono što se mora, na šta ga teraju odrasli i zbog čega će biti kažnjen/a ukoliko ne uradi dobro ono što se od njega/nje traži. Veći problem nastaje u malo višim razredima kada sličice i kratke tekstove zamene duži, teže razumljivi, kada knjige postanu deblje, sa manje interesantnim sadržajima. Jedan od značajnih uzroka otpora prema učenju jeste taj što učenici nisu naučeni kako da uče, pa se dovijaju najbolje što mogu. Uče onako kako su im pokazali roditelji, kako su videli da uči stariji brat/sestra, čitaju do iznemoglosti u nadi da će im nešto “ući u glavu”… Učenje neodgovarajućim tehnikama i metodama najčešće dovodi do toga da se učenje doživljava kao mučenje.
U današnjem svetu u kome je sve ubrzano i podredjeno promenama od ljudi se traže sposobnosti snalaženja u novim situacijama, brzog reagovanja, rešavanja problema, upravljanja vremenom i stresom. “Nepismeni u XXI veku neće biti oni koji ne znaju da čitaju i pišu, nego oni koji ne znaju učiti, zaboraviti neprimenjivo i naučiti novo”, kaže Alvin Toffler američki pisac i biznismen. Stoga se danas sve veći značaj pridaje učenju, a posebno učenju učenja kao veštini koja se vežba, nadogradjuje i za čiji razvoj je potrebno vreme.
Serija radionica “Nauči da učiš” organizovana je kroz 6 susreta od kojih su tri radionice usmerene na pronalaženje uzroka koji sprečavaju učenika/studenta u učenju i suočavanje sa njima, dok su naredne tri usmerene na upoznavanje sa metodama, tehnikama i strategijama za efikasno učenje i njihovu praktičnu primenu.
Kome su namenjene?
Radionice su namenjene učenicima i studentima koji se susreću sa izazovima u učenju i spremni su da učenje prilagode sebi kako bi na najefikasniji način došli do rezultata.
Način prijave
Zbog ograničenog broja mesta obavezna je prijava na e-mail: razvojnicentarkorak@gmail.com ili SMS na broj: 062/109-5005 do 12.3.2018. U tekstu e-maila treba navesti ime, prezime, godinu rodjenja, broj mobilnog (za osnovnoškolski uzrast navesti broj mobilnog roditelja) i naziv srednje škole/fakulteta.
Dinamika rada
Grupa će se sastajati jedan dan nedeljno, a svaki susret će trajati 3 sata, odnosno 2 sata za osnovnoškolski uzrast. Prvi susret će se održati 14.3.2018. sa početkom u 18 časova, na adresi: Turgenjeva 7. Novi Sad.
Cena: 1000 din. po radionici. Za plaćanje svih 6 susreta cena sa popustom iznosi 5700 din.
Voditeljke radionice: Dragoslava Savić-Grujić dipl. pedagog, savetnica u edukaciji u okviru Regionalne asocijacije za psihodramu i integrativnu primenu psihoterapije (RAIP)
Teme koje ćemo obradjivati na radionicama su:
- Šta za mene znači “učenje”?
- Šta me sprečava da učim i kako da se suočim sa tim?
- Kada učenje (ni)je problem
- Uslovi za uspešno učenje
- Učenje na različite načine
- Učim na način koji mi odgovara
Detaljnije o pojedinačnim radionicama
Šta za mene znači “učenje”?
“Učenje je teško, ničemu ne služi, oduzima vreme, naporno je…”
Kada na ovakav ili sličan način doživljavaju učenje nije ni čudno što učenici/studenti odlažu njegovo započinjanje. Ako se tome dodaju raniji neuspesi u učenju, loše ocene, “padanje” ispita jasno je da je motivacija na negativnoj skali. Put ka rešenju bilo kog problema počinje njegovim razumevanjem. Isto tako je i sa učenjem. Da bismo napravili bilo kakav pozitivan pomak potrebno je da shvatimo šta učenje predstavlja za nas, zašto učimo, šta sve utiče na taj proces, šta volimo, a šta ne. Tek posle detaljnog pregleda možemo da napravimo korak unapred, sagledamo učenje i na čemu sve treba da radimo.
Šta me sprečava da učim i kako da se suočim sa tim?
“Neko mi piše na fb.”
“Samo da pročitam sms.”
“Drugarica/drug me zove na kafu.”
“Počinje mi serija/utakmica.”
“Sutra počinjem!”
Proces učenja polazi od nas samih i u tom smislu potrebno da spoznamo sebe, šta nas “koči” u učenju i otkrijemo uzroke koji sprečavaju da proces učenja započne, traje i efikasno se završi. Istražićemo sa kojim strahovima se učenik/student suočava, šta se sve krije ispod odlaganja početka učenja, brzog odustajanja i neredovnog, neogranizovanog učenja. Na radionicama ćemo se baviti istraživanjem unutrašnjih barijera koje sputavaju proces učenja i traženjem unutrašnjih snaga (podsticaja, motivacije i odluke), kao i preuzimanjem odgovornosti za proces učenja.
Kada učenje (ni)je problem
Prema skorijim istraživanjima mladi izmedju 18. i 30. godine nalaze se u najstresnijem životnom periodu. Završavaju srednju školu, biraju, pa upisuju fakultet, polažu ispite, zapošljavaju se, napreduju, menjaju zanimanje, volontiraju, traže partnera/ku, ljubav, dobijaju potomstvo… Na sve to još moraju da uče. Ono što čini dilemu ove teme jeste jedno važno pitanje da li će učenici/studenti pristupiti učenju kao problemu ili kao još jednom životnom izazovu?
Uslovi za uspešno učenje
Uspešnost u učenju nije privilegija inteligentnih ljudi. Oni koji uspešnije uče primenjuju odredjene taktike i prilagodjavaju ih sebi, te stoga postižu bolje rezultate. Jedan od najvažnijih uslova za uspešno učenje jeste samospoznaja, razvoj sposobnosti za učenje, znanja koja učenik/student već poseduje, metode/tehnike učenja koju je već uspešno koristio/la. Naredni korak jeste upoznati se sa načinima organizovanja vremena za učenje, usmeravanja pažnje, koncentracije i motivacije i njihovo prilagodjavanje pojedincu. Radionica će biti usmerena na praktičnu primenu naučenog i pronalaženje kapaciteta za učenje u svakom pojedincu.
Učenje na različite načine
Postoji veliki broj tehnika, metoda i strategija koji olakšavaju proces učenja i povećavaju njegovu efikasnost. Poznavanje taktika za učenje i primena onih koji odgovoraju pojedincu mogu pomoći da uči lakše i da ostvari rezultate u skladu sa uloženim vremenom, energijom i trudom. Učenje učenja se, kao i bilo koja druga veština uči, razvija i usavršava, te ćemo na radionici vežbati različite pristupe učenju i iskoristiti kapacitete da učenik/student učenje doživi kao, ako ne zabavan, onda bar lakši proces.
Učim na način koji mi odgovara
Učenje predstavlja svesnu, svrsishodnu, i namernu delatnost kojom stičemo određena znanja i veštine, on je složen i permanentan proces, prisutan u svim aspektima i razdobljima našeg života, kaže jedna od definicija. Zašto onda ne bi proces učenja prilagodili sebi, svojim potrebama, učili na svoj jedinstven način i svojim stilom? Radionica pruža sigurno okruženje, puno strpljenja, ali i izazova za učenje kojima će učenik/student uz podršku biti u mogućnosti da pronadje sopstveni način učenja i primeni ga u obliku koji mu/joj odgovara.