Teoretisanje ne bi imalo smisla ukoliko ne bi moglo da se primeni u praksi i proizvede pozitivne rezultate. Stoga sam tokom putovanja primenila igre i zadovoljno priznajem da su izazvale oduševljenje i kod dece i kod mog supruga i, umnogome, olakšalo dugo putovanje kolima.
Moji skromni predlozi za sve roditelje su:
- ne primenjivati sve igrice odjednom (ili jednu za drugom u prvim satima putovanja, jer postoji šansa da će deca želeti intenzivnu zabavu tokom celog puta, što bi za roditelje predstavljalo veliki napor, naročito ukoliko voze),
- ne insistirati ukoliko deca ne pokazuju interesovanje za igre (prinudno igranje može da donese nezadovoljstvo i otpor, a veoma malo ili ni malo pozitivnog efekta) i
- ne insistirati na uključenosti sve dece (posvećivanje svakom detetu ponaosob daće veće rezultate),
ali bi mogli da:
- prilagode sve igre deci različitih uzrasta,
- pokrenu igre u periodima kada deci postane „dosadno“,
- i obavezno prihvate sve promene, dodatke ili totalnu izmenu igre.
Poslednji predlog može da ima najpozitivniji uticaj na povezivanje dece medjusobno i dece sa roditeljima, posebno.
Igre za plažu u izvodjenju naše porodice izledale su ovako:
Pravljenje dvorca, torte, bašte, garaže, crtanje po kamenju, lišću, pesku i kombinovanje različitih tehnika i ideja.
Produkte većine igara ostavili smo na plaži i poželeli da se i narednog leta vratimo.