Slučaj jedne vaspitačice

Vaspitačica je pomagala jednom mališanu da navuče svoje čizmice. Dečak je zapomagao:

– “Vaspitačice, pomozite!”

I tako su oboje vukli, gurali, ali nikako nisu mogli da navuku te čizmice.

A kad im je to na kraju uspelo, oboje su zadihani seli na klupicu, dečko je pogledao svoje čizmice i rekao:

– “Vaspitačice, mi smo čizmice obuli naopako!”

Vaspitačica je pogledala i ustanovila da je maliča u pravu.

Smireno je ustala, s manjim naporom skinula čizmice, i onda su opet vukli i gurali, ali ovaj put na ispravne noge. Onda je dečko opet pogledao svoje čizmice i rekao:

– “Ali ovo nisu moje čizmice!”

Vaspitačica se ugrizla za jezik da ne bi vrisnula.

– “I to nisi znao ranije?”

I opet je vukla čizmice dole s nogu.

– “To nisu moje čizmice, to su čizmice moga brata i mama mi ponekad daje da ih nosim!”

Vaspitačica više nije znala da li da se smeje ili da plače i opet je pomogla dečaku da udje u čizmice.

I kada mu je nakon silnog napora pomogla da obuče i kaputić, upitala ga je:

– “A gde su ti rukavice?”

A mališan je odgovorio:

– “Nagurao sam ih u čizmice!”

w1_kids2

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s